Nobody's perfect

18.10.2017.

Krejzi pipl

Kako me samo nerviraju one price "Niko ga/ju nece voljeti kao ja" i "Sjetices se i ti (kako smo krompir kopali skupa)". Sta vam/im to u zivotu znaci? Sve i da je ta prva izjava tacna, mozete njom samo guzicu da obrisete, jer, who cares? Niko, inace ne biste bili bivsi/a. A i druga takodjer. Sjetice se kad budu drmali glavom u diskoteci ili ispijali koktele u Tunguziji za Novu godinu, kako neki idiot pati za njima, dok se oni provode kao nikad u zivotu. Hajte molim vas. Nije to nikakva utjeha. Jer, sve i da jeste istina, necete dobiti ni dukat za to, a ni satisfakciju. Vozdra ba!

10.10.2017.

Kad treba uciti, najlakse je mahalati...

... a kud ce veca mahala od blogger.ba?!

Kad god razmisljam o anonimnosti ovdje, podijeljena su mi misljenja. S jedne strane, zbog gubitka iste ne pisem ovdje godinama, tj pisem rijetko i ne toliko otvoreno kao sto bih htjela, a s druge strane, ljude koje sam upoznala prije skoro deset godina ovdje znam i danas i druzimo se i ispali su mi bolji prijatelji nego ovi drugi.

Nekad sam bila i znatizeljna, pa me je zanimalo ko je ko i kako izgleda tih par blogera koje sam citala a s kojima nisam imala nikakvu komunikaciju. K'o npr SilentS ili tramvaj. I svaki put bih i saznala.
Takodjer, svaki put bih i skontala da je bolje ne znati.

Ovdje sam se uvjerila koliko je svijet zapravo malen. Pa se tako ispostavilo da je cimer od mog bivseg momka bloger, random djevojka koju sam nekad davno upoznala na igrici blogerica il' da hiljadu kilometara daleko s mojom sestrom radi djevojka odavde.

K'o i svaka druga mahala, i ova je prepuna dvolicnosti i licemjerstva. Cak se i danas nekad iznenadim koliko. Ali ima i divnih ljudi. To sto sam ja tu je dovoljan dokaz.

Ipak, ne mogu da se ne zapitam nekad, gdje bih bila danas da nisam nikad dosla ovdje i da ti ljudi nisu u mom zivotu? I da li bih znajuci sve, ikad se registrovala ovdje ponovo.

10.10.2017.

Pitanje:

Je l' zna neko koliko kosta mijenjanje tastature na laptopu? Opcija naruci s ebaya i do it yourself ne dolazi u obzir.

05.10.2017.

Oktobar

Vjerujete li vi u sudbinu? Da se stvari desavaju jer tako treba da bude? Ili mislite da je to opravdanje za budale kad im nesto u zivotu ne ide kako treba?

*

Danasnji dan me je toliko izmorio, kao da sam ne znam ti sta radila. I umjesto da spavam, igram igrice na telefonu i jedem mantije.
Neke ljude izbjegavam, nekima se radujem. Nekim se dogadjajima radujem. Radujem se i sto konacno pocinju The Flash, Arrow i ostale serije.
Pozeljela sam da mi glava bude prazna. Ne znam kad sam izgubila onaj svoj unutrasnji mir, ali nikako da ga pronadjem. Ne znam da li sam nesretna ili tuzna, znam samo da se na kafama glasno smijem.
*
Ima li ko kakav dobar triler da mi preporuci? Knjigu, al' moze i film?
*
Nije sve tako crno. Ova jesen je bas sarena. I divna. I pusta.

03.10.2017.

Obican dan

Uopste mi nije jasno kako je vec pola deset.
Pomisao na izlazak iz kuce sutra i narednih dana mi stvara mucninu. Nisam za drustva, nikako.
Bojim se viska vremena u narednom periodu. Vec ne utice dobro na mene.
Moram se udebljati. K'o budala jedem slatko i pijem kolu, al' mi samo stvara mucninu.
Izgubicemo od Belgije, a ja k'o budala i razmisljam o tome, da ne bih o necemu gorem.
Prosao je septembar, hvala Bogu.
Ovaj cirkus na blogeru je smijesan. Hvala Bogu pa postoji twitter.
Umorna sam.
Hocu da zaboravim.


Stariji postovi