Nobody's perfect

16.01.2018.

Kad pomislis da ne moze gore, moze.

07.11.2017.

Novembar

Prethodna sedmica je bila bas naporna. Ali lijepa. Ne treba se zaliti. Sad se ubijam citanjem knjiga. U pauzama, hodajuci gradom, dosadnim predavanjima, znam procitati i jednu dnevno. Nikako da se pokrenem sto se pravih obaveza tice, iako, za promjenu, imam zelju/volju/sta god.

Sve se promijenilo.
Nista se nije promijenilo.

Nije ni vazno.

26.10.2017.

...

Divim se ljudima koji prebole za sedmicu, mjesec, dva. Sto vise vremena prolazi, ja sam sve gora.
Bila sam dovoljno glupa da pomislim da ce mi biti lakse ako budem sto vise u drustvu ili sto manje sama. A samo sam svjesnija svoje praznine. Sve ono od cega uporno bjezim, kao da me u stopu prati i podsjeti me cak i na ono sto sam mislila da vise i ne pamtim.
Uzasna je stvar kriviti sebe za sve, cak i kad ne znas za sta jesi, za sta nisi. Ubjedjujem sebe da je na meni da ponesem sav taj teret, kao i to da je njemu sigurno u zivotu bolje nego ikad prije.
I onda samoj sebi kazem da nema veze. Ziv se covjek na sve navikne, kad tad. Ima i gorih stvari, je li..

Spavaj, budalo.

18.10.2017.

Krejzi pipl

Kako me samo nerviraju one price "Niko ga/ju nece voljeti kao ja" i "Sjetices se i ti (kako smo krompir kopali skupa)". Sta vam/im to u zivotu znaci? Sve i da je ta prva izjava tacna, mozete njom samo guzicu da obrisete, jer, who cares? Niko, inace ne biste bili bivsi/a. A i druga takodjer. Sjetice se kad budu drmali glavom u diskoteci ili ispijali koktele u Tunguziji za Novu godinu, kako neki idiot pati za njima, dok se oni provode kao nikad u zivotu. Hajte molim vas. Nije to nikakva utjeha. Jer, sve i da jeste istina, necete dobiti ni dukat za to, a ni satisfakciju. Vozdra ba!

10.10.2017.

Kad treba uciti, najlakse je mahalati...

... a kud ce veca mahala od blogger.ba?!

Kad god razmisljam o anonimnosti ovdje, podijeljena su mi misljenja. S jedne strane, zbog gubitka iste ne pisem ovdje godinama, tj pisem rijetko i ne toliko otvoreno kao sto bih htjela, a s druge strane, ljude koje sam upoznala prije skoro deset godina ovdje znam i danas i druzimo se i ispali su mi bolji prijatelji nego ovi drugi.

Nekad sam bila i znatizeljna, pa me je zanimalo ko je ko i kako izgleda tih par blogera koje sam citala a s kojima nisam imala nikakvu komunikaciju. K'o npr SilentS ili tramvaj. I svaki put bih i saznala.
Takodjer, svaki put bih i skontala da je bolje ne znati.

Ovdje sam se uvjerila koliko je svijet zapravo malen. Pa se tako ispostavilo da je cimer od mog bivseg momka bloger, random djevojka koju sam nekad davno upoznala na igrici blogerica il' da hiljadu kilometara daleko s mojom sestrom radi djevojka odavde.

K'o i svaka druga mahala, i ova je prepuna dvolicnosti i licemjerstva. Cak se i danas nekad iznenadim koliko. Ali ima i divnih ljudi. To sto sam ja tu je dovoljan dokaz.

Ipak, ne mogu da se ne zapitam nekad, gdje bih bila danas da nisam nikad dosla ovdje i da ti ljudi nisu u mom zivotu? I da li bih znajuci sve, ikad se registrovala ovdje ponovo.


Stariji postovi