Nedelja

U ovaj moj blog stane previše tuge, čak iako ne pišem često. Deset godina nije malo, a što je najtužnije, nemam neki osjećaj da se nešto mnogo promijenilo. Možda se promijenilo to da sve manje volim da pričam o sebi. Sve manje vjerujem da išta dobro imam da kažem o sebi. Skoro nikako ne vjerujem…

Nastavi čitanje →

Novembar

Prethodna sedmica je bila bas naporna. Ali lijepa. Ne treba se zaliti. Sad se ubijam citanjem knjiga. U pauzama, hodajuci gradom, dosadnim predavanjima, znam procitati i jednu dnevno. Nikako da se pokrenem sto se pravih obaveza tice, iako, za promjenu, imam zelju/volju/sta god. Sve se promijenilo. Nista se nije promijenilo. Nije ni vazno.

Nastavi čitanje →

Divim se ljudima koji prebole za sedmicu, mjesec, dva. Sto vise vremena prolazi, ja sam sve gora. Bila sam dovoljno glupa da pomislim da ce mi biti lakse ako budem sto vise u drustvu ili sto manje sama. A samo sam svjesnija svoje praznine. Sve ono od cega uporno bjezim, kao da me u stopu…

Nastavi čitanje →

Oktobar

Vjerujete li vi u sudbinu? Da se stvari desavaju jer tako treba da bude? Ili mislite da je to opravdanje za budale kad im nesto u zivotu ne ide kako treba? * Danasnji dan me je toliko izmorio, kao da sam ne znam ti sta radila. I umjesto da spavam, igram igrice na telefonu i…

Nastavi čitanje →

Obican dan

Uopste mi nije jasno kako je vec pola deset. Pomisao na izlazak iz kuce sutra i narednih dana mi stvara mucninu. Nisam za drustva, nikako. Bojim se viska vremena u narednom periodu. Vec ne utice dobro na mene. Moram se udebljati. K'o budala jedem slatko i pijem kolu, al’ mi samo stvara mucninu. Izgubicemo od…

Nastavi čitanje →